Povijest i razvoj Sirane Gligora

Povijest Sirane Gligora vezana je uz životni put i rad njezinog osnivatelja Ivana Gligore injegove obitelji. Ivan se rodio 1950. godine u težačkoj i siromašnoj obitelji u kući u Kolanu na otoku Pagu koja se i danas nalazi kraj nove sirane. Njegov djed Frane (nadimak Franeša), još je 1918. godine počeo samostalno proizvoditi Paški sir, a istu ljubav prema ovčarstvu i siru prenio je na Ivanove roditelje, Šimuna i Evicu, koji su nastavili gajiti stoljećima staru tradiciju proizvodnje Paškog sira.

Međutim, mladi Ivan je imao sklonosti za društvene predmete i književnost, pa je nakon osnovne škole u Kolanu upisao pedagošku gimnaziju u gradu Rijeci uz novčanu pomoć njegove braće Frane i Josipa. Kad mu braća ipak više nisu mogla novčano pomagati, napušta gimnaziju, a jedini način daljnjeg obrazovanja bila je moguća stipendija.

Sasvim slučajno, iz članka u novinama, saznaje da poduzeće „Zagrebačka mljekara“ traži učenike za kadrove u mljekarstvu i daje stipendije. Na taj način, kao da nije mogao pobjeći sudbini nastavka obiteljske tradicije, ulazi u svijet mljekarstva.

Mljekarsku školu upisuje kao stipendist i završava je u Sloveniji u Kranju, koja je u to vrijeme bila jedina mljekarska škola s vlastitom mljekarom u bivšoj Jugoslaviji.

U sastavu „Zagrebačke mljekare“ bila je i tadašnja jedina otočka mljekara „Sirana Pag“ pa ga je Zagrebačka mljekara nakon školovanja, kao svoga stipendistu i jedinog školovanog tehnologa s mora, poslala 1970. godine na rodni Pag.

Nakon nekoliko godina, u potrazi za većim stručnim izazovima, Ivan odlazi sa svojom suprugom Marijom u grad Zadar raditi u puno većoj Mljekari Zadar gdje se zaposlio kao tehnolog u laboratoriju. Tijekom 20 godina rada u Mljekari Zadar skupljao je stručna praktična znanja iz mljekarstva i sirarstva i bio postupno unaprijeđen do šefa proizvodnje.

Za vrijeme Domovinskog rata u 90-ih godinama, iako svakodnevno granatiran, pogon proizvodnje kojem je Ivan bio na čelu, neprestano je radio i opskrbljivao grad sa svježim proizvodima.

Nakon tih teških godina u Zadru odlučio se s obitelji, suprugom Marijom i djecom Marinom i Šimom, vratiti na rodni otok, što ga je i vuklo cijeli život.

Zaposlio se 1993. godine opet u istoj otočkoj tvornici sada imenom “Paška sirana” kao voditelj proizvodnje.

Kako mu nemiran kreativni duh nije tu našao podlogu za rast, odlučuje 1994. godine  skupa sa svojom suprugom Marijom u svom rodnom mjestu Kolanu pokrenuti malu proizvodnju sira, te osniva tvrtku imena “Sirena – mala sirana” čiji pogon je bio smješten u podrumu i garaži njihove obiteljske kuće u Kolanu. Slijedile su teške godine odricanja i rada.

U godinama od 1996 do 2002. Ivan i Marija bili su suočeni sa svim mogućim poteškoćama i pritiscima od strane konkurenata, nekoliko puta i pred propašću tvrtke, ali Ivan je znao da jedino svojim znanjem, radom i kvalitetom može pobijediti, te ju je krenuo, osim kod potrošača, dokazivati i na brojnim domaćim i stranim sajmovima.

Godine 2002. u Italiji tako osvaja s Paškim sirom prvo veliko međunarodno priznanje za hrvatski sir, i time započinje niz uspjeha na svjetskim natjecanjima, brand Gligora polako postaje sinonim za najbolji sir, a tvrtka počinje normalno poslovati.

Godine 2005. Ivanu se, nakon završenog Agronomskog fakulteta u Zagrebu na smjeru mljekarstvo, pridružuje njegov sin Šime, te odmah počinju raditi na planovima za izgradnju nove tvornice, budući da je stari pogon s vremenom bio postao skučen.

Tako 2009. godine obitelj Gligora, uz iznimne napore, izgradnjom nove suvremeno opremljene sirane u Kolanu stavlja krunu na Ivanov dugogodišnji rad. Proces pripremanja dokumetacije, financiranja, pronalaženja najboljih izvođača i opreme trajao je nekoliko godina, a tvrtka uspjeva dobiti pretpristupne fondove za izgradnju i opremanje, te tako nastaje jedna od najmodernijih sirana te veličine u svijetu.

Nakon te, za obitelj Gligora, velike investicije u jeku svjetske ekonomske krize usljedila je ponovo žilava, ali isto tako i uspješna borba za opstanak na tržištu. Šime je tako uspješno nastavio očevim putem graditi brand i razvijati tvrtku, uvoditi nove proizvode i oplemenjivati generacijama čuvanu tradiciju, te dokazivati kvalitetu sireva Gligora na brojnim međunarodnim sajmovima, ali i stranom tržištu.

Danas je u velikoj obitelji Sirane Gligora zaposleno oko 50 djelatnika; od vještih i iskusnih sirara do uslužnih i stručnih prodavača, a proizvodi se osim u restoranima, trgovinama i vlastitim buticima diljem Hrvatske uspješno prodaju i u svijetu, zahvaljujući predanošću svih u timu Gligora.

U Sirani se danas proizvodi preko 450 tona raznih sireva godišnje, od čega oko 50 tona Paškog sira, a mlijeko se otkupljuje od preko 200 kooperanata, što na otoku Pagu za Paški sir, što iz Dalmacije, Like i Korduna za ostale sireve. Gotovo svake godine Sirana Gligora je dobitnica vrhunskih međunarodnih priznanja za svoje sireve, te tako pomaže i promiče Kolan i otok Pag diljem svijeta.